Edukativna ekskurzija učenika Medrese „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“ u Tursku

Datum objave: 03 Aug 2021
Vijesti

Piše: mr. Admir-ef. Blitović

Imam džemata Gornji Šeher, MIZ Banja Luka

Mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

U nedjelju 27.06.2021. godine učenici Medrese „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“ oko 11:00 sati, uz dovu Svemogućem, krenuli su ispred Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci na edukativnu ekskurziju u Tursku. Zajedno sa učenicima pošli su i mr. Muris-ef. Spahić, direktor Medrese, mr. Admir-ef. Blitović, razrednik, te odgajatelji i nekoliko profesora. Nakon nepunih osamnaest sati putovanja autobusom, u toku kojih su učenici imali priliku primjeniti naučeno gradivo o namazu putnika iz Fikha, prešli smo granicu Republike Turske gdje smo klanjali sabah-namaz, da bi u ponedjeljak, oko 9:00 sati ujutro, već bili smješteni u ugodan hotel u kvartu Laleli. Prema planu za ponedjeljak, svi smo se dobro odmorili, da bi potom otišli na ručak u jedan od mnogobrojnih restorana, u kojem su učenici po prvi put mogli probati neke od turskih specijaliteta. Poslije ručka, zaputili smo se prema sultan Fatihovoj džamiji, jednoj od mnogobrojnih sultanskih džamija, i njegovom kvartu. Na putu ka Fatihovoj džamiji imali smo priliku vidjeti Šehzade džamiju kao i spomenik sultanu Fatihu. Nakon razgledanja unutrašnjosti ove veleljepne džamije, predstavljanja njenog historijata od strane direktora Spahića kao i slikanja, svi smo obavili namaz, te smo posjetili Fatihovo turbe. Tu smo imali priliku proučiti mu Fatihu, te se prisjetiti njegovog dolaska u Bosnu i donošenja islama na naše prostore. Obilaskom Fatihove džamije i njegovog turbeta bile su završene aktivnosti predviđene za taj dan, te su učenici u povratku do hotela još malo razgledali po okolini, gdje su mogli vidjeti spoj tradicije i modernosti.

Istanbul-prijestolnica najvećih svjetskih imperija

Drugi dan ekskurzije pridružio nam se g. Damir Skopljak, vodič agencije „Iskra“, koji je imao zaduženje što bolje predstaviti nam i približiti znamenitosti Istanbula. Prema rasporedu putovanja, prvo što se trebalo obići bio je muzej „Panorama 1453“. Na putu do muzeja, g. Skopljak je kazao da je Istanbul nosio tri imena kroz historiju: Vizantijon, Konstantinopolj i Istanbul, koje se počinje koristiti osnivanjem moderne Turske Republike, te je dodao da smo ga mi iz Bosne kroz historiju nazivali Carigradom. Također je spomenuo i činjenicu da je Istabul jedini grad koji se može pohvaliti da je punih šesnaest vijekova bio prijestolnica velikih svjetskih imperija. Muzej „Panorama 1453“ posvećen je sultanu Fatihu i prema riječima g. Skopljaka otvoren je skoro dvadesetak godina. Nalazi se na mjestu jedne od dvadeset dvije ulazne kapije nekadašnjeg grada, a koja se nalazila u okviru zidina podignutih u drugoj polovini V vijeka. Na ulazu ovog muzeja, imali smo priliku vidjeti kako su izgledali brodovi u to doba kao i osmanlijski ratnici, da bi potom ušli u prostor gdje je prikazana opsada Istanbula. Tu smo mogli osjetiti samu atmosferu opsade uz ratne marševe koji neprestano sviraju, vidjeti u 3D verziji Fatiha, njegovu vojsku i topove kojima su srušeni do tada neprobojni zidovi Konstatinopolja, te po izlasku iz muzeja kupiti nekoliko suvenira. Obilaskom muzeja „Panorama 1453“ napravljen je uvod za sljedeće dvije lokacije, a to su Ejubova džamija i vidikovac Pierre Loti.

Ejubova džamija- duhovni centar Istanbul

Ulaskom u veliki kompleks Ejubove džamije i učenja Fatihe h. Ebu Ejubu el-Ensariju, g. Skopljak je kazao da u današnjoj Turskoj ima oko 90.000 džamija, u samom Istanbulu ima oko 3.300, od čega je 700 iz osmanskog perioda, te da se sve ove džamije mogu podijeliti u dvije skupine: duhovne i arhitektonske. Prema mišljenju većine Turaka, h. Ejubova džamija je duhovno najznačajnija i smatraju je četvrtom najznačajnijom džamijom u islamskom svijetu, poslije Mesdžidu-l-harama u Mekki, Poslanikove džamije u Medini i Mesdžidu-l-Akse u Jeruzalemu. U svom izlaganju g. Skopljak nam je između ostalog ispričao i Fatihov san u kojem mu je njegov šejh Akšemsuddin pokazao mjesto mezara ovog plemenitog ashaba i obavijestio ga da će na tom mjestu probiti zidine grada. Nakon osvajanja Istanbula, Fatih je naredio da se na tom mjestu podigne turbe, a u njegovoj blizini i džamija. Jedna od karakteristika Ejubove džamiije je ta da je na svih pet vakat namaza puna klanjača, te da su mnogi velikani kroz historiju nastojali još u toku svog života obezbijediti ukop u haremu ove džamije, kako bi bili u blizini poslanikovog ashaba. Jedan od velikana koji je tu ukopan je i Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskog carstva.

Nakon predstavljanja kratkog historijata ove džamije i njene duhovne važnosti, zaputili smo se ka turbetu Mehmed-paše Sokolovića, da bi nakon toga otišli do vidikovca Pierre Loti. Na vidikovcu smo popili kahvu, čaj, osvježili se uz limunadu, napravili prelijepe slike Istanbula, te se upoznali sa činjenicom da vidikovac nosi naziv po francuskom piscu, pomorcu i oficiru, Pierre Lotiju. On je na lijep način opisivao Istanbul, lobirao je u korist sultana i samog Osmanskog carstva, dok je Zuko Džumhur za njega rekao da je htio izmisliti novu vjeru na dugim plovidbama od Polinezije do Boke Kotorske, da bi dolaskom u Istanbul zaboravio i svoju staru vjeru zbog ljubavi. Nakon kraćeg predaha, obavili smo namaz u Ejubovoj džamiji, ručali, da bi nakon toga posjetili Minijaturk.

Minijaturk-Turska u malom

Nakon kraće vožnje autobusom, posjetili smo park koji nosi naziv „Minijaturk“ što se prevodi kao „Turska u malom“. Tu smo vidjeli sve najvažnije prirodne, kulturne i historijske lokalitete koji se nalaze unutar današnje Republike Turske, nekadašnjeg Osmanskog carstva, kao i grada Istanbula. Šetnjom kroz park obišli smo 120 do 130 maketa, koje su pravljene u omjeru 1:50 i na kojima se vide i najsitniji detalji građevina. Nakon duže šetnje kroz park, zaputili smo se prema Čamlidži, tačnije Velikoj Čamlidža džamiji, i to je bila prilika da većina nas po prvi put kroči na Azijski kontinent. G. Skopljak nas je informisao da je Velika Čamlidža džamija otvorena u martu 2019. godine, da ima šest munara i ona je druga poslije sultan Ahmednove džamije sa tolikim brojem munara, kapaciteta je 65.000 klanjača istovremeno, te se mjesto na kojem se nalazi, smatra najljepšim dijelom grada. Po dolasku u ovu prelijepu džamiju, mogli smo uživati u njenoj ljepoti, kao i odličnom pogledu na Istanbul. Obilaskom Čamlidža džamije završene su planirane aktivnosti za taj dan. Na putu ka hotelu, vozili smo se dijelom najdužeg i najpoznatijeg bulevara koji nosi naziv „Hajrudin-paša Barbarosa“, te smo vidjeli jednu od dvije džamije Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu.

Turbe sultana Abdulhamida

Treći dan krenuli smo pješke prema Topkapi palači i na putu ka odredištu, vodič nam je pokazao Ali Atik-pašinu džamiju ili Alipašinu džamiju, a njen dobrotvor je isti čovjek koji je sagradio i Alipašinu džamiju u Sarajevu. Također nam je ispričao, nakon što smo nakratko stali pored turbeta sultana Abdulhamida, da je on dao pisanu naredbu da se dio Hidžaske pruge, koji prolazi pored kabura Poslanika a.s., obloži kožom kako se on ne bi uznemiravao, te je istanbulska opština, kada je to pronašla, njemu istom mjerom uzvratila. Naime, oni su ubacili gumu između šina koje se nalaze u blizini Abdulhamidovog turbeta, kako tramvaj ne bi pravio buku kada prolazi pored njega. Prije samog dolaska do Topkapi palače, vodič nas je upoznao sa činjenicom gdje se nalazi nulta tačka grada. Prema riječima vodiča, ona se nalazi na mjestu gdje se nalazi stub Emilion, koji se nalazio u centru Augustovog trga, i od te tačke su se mjerile udaljenosti prema drugim gradovima Rimskog carstva.

Topkapi palača- centar osmanlijske moći

Prolaskom kroz prva vrata koja se nazivaju Bab-i-humayun ili Imperatorska vrata, našli smo se u prvom dvorištu Topkapi palače. Tu nam je vodič ispričao da se sultanske palate mogu podijeliti u dvije grupe: povremene rezidencije, kojih je bilo oko tridesetak, i stalne, gdje su sultani živjeli sa svojim porodicama i koje su bili administrativni centri odakle se upravljalo državom. Dodao je i to da su postojale tri stalne palate u toku postojanja Osmanskog carstva: jedna pored današnje Bajazidove džamije koja je napravljena odmah po osvajanju grada, Topkapi palača, iz koje su vladala dvadeset i četiri sultana od ukupno trideset koliko ih je bilo, te Dolmabahče od 1856. godine. U toku razgledanja prvog dvorišta, vodič nas je upoznao sa mnogobrojnim činjenicama, te je između ostalog kazao da Topkapi palača zauzima prostor od 700.000 kvadrata, da ima četiri dvorišta, da je prvo dvorište javnog karaktera i da je zauzimalo 70% palate, da je to bilo mjesto gdje se trgovalo sa najboljom robom, a koja se prodavala ljudima zaduženim za nabavku unutar službenih dijelova palate, te su imali priliku vidjeti crkvu Aja Irini ili Crkvu svetog mira, najstariju građevinu untar prvog dvorišta, koja je ostala u svom izvornom obliku i nije preuređena u džamiju.

Prolaskom kroz druga vrata koja se nazivaju Babu-s-selam, ušli smo u drugo dvorište koje se naziva „Derun“. Tu smo mogli razgledati kuhinje, gdje se pravilo svaki dan preko 12.000 obroka, rezidenciju glavnog doktora, koji je liječio sultana i članove njegove porodice, ući u prostorije Vezirskog divana, sjedište vlade, kao i arhiv, u kojem se danas nalaze vrijedni satovi poklonjeni sultanima. Nakon obilaska drugog dvorišta, slikali smo se ispred trećih vrata ili „Kapije sreće“, obzirom da su se ispred nje obavljale sve najvažnije ceremonije na nivou države, a nakon toga smo ušli u treće dvorište koje se nazova „Enderun“. Prema riječima g. Skopljaka, „Enderun“ je mjesto gdje su se školovala djeca za rad na najvišim pozicijama, te smo vidjeli spavaonice, hamame, medžid, biblioteku, kao i sultanovu radnu odaju, gdje je provodio veći dio dana. U sultanovoj odaji vidjeli smo mnogobrojne znamenitosti iz islamskog svijeta, poput Poslanikovih a.s. ličnih stvari, sablje prvih četvorice halifa, dijelove Kabe, Fatimin mantil, Husejnovo džube, kao i upoznati se sa činjenicom da se u toj odaji 24 sata dnevno uči Kur'an još od 1517. godine po naredbi Sultana Selima I.

Nakon trećeg dvorišta, prešli smo u četvrto, kojem je pristup jedino sultan imao. Tu smo se upoznali sa kraćim historijatom dva raskošna paviljona, Bagdadskim i Erivanskim, slikali se na balkonu za iftarenje, te posjetili sobu za sunećenje sultanove djece. Obilaskom ovog dvorišta bila je završena posjeta Topkapi palači, te smo napravili pauzu kako bismo se odmorili uz kahvu, čaj i sok kao i prelijepi pogled na Bosfor.

Aja Sofija- model za izgradnju svih džamiija

Izlaskom iz Topkapi palače, zaputili smo se na ručak, a zatim u Sultan Ahmedovu džamiju gdje smo obavili namaz. Obzirom da su se vršili radovi unutar ove džamije, nismo se tu puno zadržali, nego je vodič samo istaknuo činjenicu da prije i poslije njene izgradnje, nije postojala džamija sa šest munara, te nam je ispričao anegdotu o njenoj gradnji. Poslije toga smo se zaputili prema Aja Sofiji. Zadržali smo se na njenom ulazu gdje smo mogli vidjeti levhu sa hadisom o vrijednostima osvajača Konstatinopolja i njegove vojske, a koja je na to mjesto postavljena po osvajanju ovog grada 1453. godine. Prije ulaska u samu građevinu, g. Skopljak je kazao da je prošle godine Aja Sofija proslavila 1483 godine svoga postojanja, obzirom da je izgrađena za rekordnih pet godina i deset mjeseci u vrijeme imperatora Justinijana, te da je bila model za izgradnju svih ostalih džamija u Osmanskom carstvu. U Aja Sofiju ušli smo kroz „Carska vrata“ sa južne strane, kroz koja su prvo ulazili samo imperatori, potom sultani, da bi u prostor predviđen za klanjanje također ušli kroz najveća, imperatorska vrata, a kroz koja su vijekovima prije nas prolazili imperatori, sultani, a zatim najveći državnici i zvaničnici. Po ulasku u unutrašnjost džamije, učenici i profesori nisu krili svoje oduševljenje njenom ljepotom. U svom izlaganju o unutrašnjosti Aja Sofije, g. Skopljak upoznao nas je sa mnogobrojnim činjenicama, te je između ostalog naveo da je Fatih tu obavio prvu džumu po osvajanju grada, sve freske i simboli su prefarbani i premalterisani u roku tri dana kako bi se džuma mogla obaviti, niko nije dirao mozaike narednih dvije stotine godina, da je džamija doživjela dvije restauracije, jednu od njih je vodio veliki Mimar Sinan koji je izgradio kupolu koja i danas postoji, dok su drugu vodili braća Fosati, veliki umjetnici iz Švicarske, da se kao džamija koristila punih 482 godine, da bi nakon toga bila pretvorena u muzej, da je vijekovima bila simbol carske i sultanske moći, te da su u njenom haremu ukopana petorica sultana. Obilaskom Aja Sofije završene su predviđene posjete za taj dan, te smo se nakon napravljenih fotografija, vratili u hotel.

Dolmabahče palača i nezaboravno krstarenje Bosforom

Četvrti dan ekskurzije posjetili smo Galata kulu i prošetali se Taksimom do sjedišta Direkcije za tursku dijasporu i srodne zajednice (YTB) Republike Turske. U ime domaćina obratio se g. Ali Hašim Šišman, koji nam je izrazio dobrodošlicu i upoznao sa djelovanjem ove Direkcije. U ime Medrese obratio se direktor mr. Muris-ef. Spahić, koji se u svom govoru između ostalog zahvalio domaćinima na pomoći u realizaciji ove edukativne ekskurzije, te pozvao g. Šišmana da posjeti Banja Luku i Medresu zajedno sa svojim saradnicima. Poslije toga upriličen je zajednički ručak, da bi se nakon toga uputili ka Bezmialem Valide Sultan ili Dolmabahče džamiji. Tu smo se upoznali sa činjenicom da ova džamija nosi ime majke sultana Abdulmedžida I, koji ju je sagradio sa ciljem da bude njegova, sultanska, džamija, ali ga je njegova majka zamolila da je po njoj nazove, te je tako ostao bez svoje džamije. U njoj smo obavili namaz i napravili nekoliko fotografija, da bi se potom zaputili ka Dolmabahče palati, posljednjoj rezidenciji osmanskih sultana.

Posjeta ovoj prekrasnoj palati trajala je punih sat vremena, te su učenici i profesori imali priliku vidjeti njen raskoš i sjaj, ali i saznati mnogobrojne zanimljivosti o njoj. Tako smo saznali da je Palata izgrađena na inicijativu Abdulmedžida I i da je u njenu izgradnju potrošeno oko milijardu njemačkih maraka. Zatim nam je rečeno da se Palata dijeli na radni i privatni dio, da sadrži ukupno 285 soba, 44 dvorane i 12 kupatila, da je u njoj sav namještaj orginalan, te da je u dekoraciju Palate utrošeno četrnaest tona zlata i šest tona srebra. Na prvom spratu su između ostalog vidjeli i vrijednu kolekciju posuđa, kancelarije službenika, da bi se potom „Kristalnim stepeništem“ popeli na gornji sprat Palate. U nastavku obilaska ove građevine, vidjeli smo „Ambasadorsku dvoranu“ za održavanje banketa i slavlja, potom dvoranu u kojoj su izloženi raznovrsni pokloni od mnogobrojnih državnika tog vremena, privatnu biblioteku Sultana Abdulmedžida I, portrete sultana koji su vladali iz Palate, jedan od dvanaest sultanovih hamama, raznovrsna umjetnička djela, obzirom da su uvijek bila dva slikara zadužena za slikanje, radnu kancelariju sultana, Plavi salon- dvorana za održavanje privatnih manifestacija u čast sultana, vrijedne diplomatske poklone, veliku ceremonijalnu dvoranu, te smo obilazak Palate završili informacijama o potomcima posljednjeg osmanskog sultana.

Nakon toga učenici i profesori su napravili nekoliko nezaboravnih fotografija ispred Palate, da bi se potom ukrcali na brod i uživali u krstarenju Bosforom. Tokom krstarenja vodič nam je pokazao mnogobrojne znamenite građevine, između ostalih tvrđavu Rumelihisar, manju tvrđavu koju je Bajazid sagradio kao i dva sultanova ljetnikovca. Završetkom krstarenja, označeno je vrijeme za povratak u hotel, te smo taj dan također iskoristili za klanjanje akšama i jacije u Sulejmanovoj džamiji, dok smo prethodnih noći namaze obavljali u Laleli džamiji.

Džuma u Aja Sofiji i povratak u Bosnu

Peti dan ekskurzije obavili smo džuma-namaz u Aja Sofiji, ručali smo u njenoj blizini, da bi potom svoje pregovaračke sposobnosti provjerili na Kapali, Misir i Mahmut-pašinoj čaršiji. Tu smo imali priliku kupiti hedije za svoje najbliže, za sebe suvenire, ali i uživati u najslađim turskim delicijama. U subotu nakon doručka krenuli smo za Banja Luku, te smo u povratku posjetili Selimiju džamiju, remek djelo Mimara Sinana. Tu smo se također upoznali i sa kraćim historijatom grada Edirnea. U Banja Luku smo stigli u nedjelju, 04.07.2021. godine, na sabah-namaz u Ferhat-pašinu džamiju, obzirom da smo na putu ka Banja Luci, kao i prethodne sedmice na putu ka Istanbulu, prešli sve granične prelaze bez većih zadržavanja. Profesori, učenici i njihovi roditelji nisu krili svoje zadovoljstvo ovom ekskurzijom, obzirom da su u vrijeme pandemije imali priliku posjetiti prelijepe gradove Turske i vratiti se zdravi sa putovanja, te su izrazili želju da i sljedeće godine posjete ovu državu. Ovo je svakako prilika da se zahvalimo svima onima koji su pomogli realizaciju ove ekskurzije: g. Sadiku Baburu Girginu, Ambasadoru Republike Turske u Bosni i Hercegovini, g. Yunusu Kelešu, Savjetniku za vjerske poslove u Ambasadi Republike Turske u Bosni i Hercegovini, Konzulatu Republike Turske u Banjoj Luci na čelu sa generalnim konzulom g. Kilić Oguzom, YTB office-u, te Muftijstvu banjalučkom na čelu sa muftijom mr. Nusret-ef. Abdibegovićem. Za ugodan put i boravak pobrinula se Agencija „Divan-Karupović“ iz Turbeta, koja je uredno servisirala ovu edukativnu ekskurziju.