Refleksija rezolucije banjalučkih muslimana iz 1941. godine na ratna događanja u periodu 1992.-1995. godina

Datum objave: 07 Nov 2019
Vijesti

Piše: Muftija Nusret-ef. Abdibegović

 Uvod

Specifičnost bosanskog prostora se ogleda kroz nekoliko vrijednosti i prednosti. Nastanak tih vrijednosti je rezultat Božijeg dara i znak Njegove milosti, a zatim potvrda pozitivnog vjekovnog iskustva bosanskog čovjeka da uspješno harmonizira odnose, tokove života, sa vrijednostima drugih koji ga okružuju. Prirodno okruženje: rijeke, planine, jezera, polja, šume, zrak, godišnja doba, ljudi, narodi i kulturna ostavštvina su polazna osnova za ugodan i uspješan život na ovom prostoru, prostoru Bosne i Hercegovine.

Sretnost života u prirodnom okruženju se ogleda i u postupanju, susretu sa pojedincima, narodima i ljudima, sa kojima se svakodnevno odvija, razvija, organizira i doživljava život. Život je sam po sebi zagonetka, rebus u kojeg se ulazi, a zatim traga za izlazom, te iz kojeg valja izići uspravni, čistog obraza, dostojanstveno, sa vjerom i ubjeđenjem da je vrijedilo živjeti. Život i sve na ovom svijetu je prolazno, samo je Bog vječan i Vječni.

Kroz rebusno polje života susrećemo ljude, zajednice i narode, djeleći sa njima zajedničke vrijednosti oslikane u Božijim darovima, tako da svako gradi i izgrađuje vrijednosti koje doživljava kao svoje, a raduje se i poštuje vrijednosti drugog. U toj izgradnji događa, razvija se komunikacija koja zbližava ljude, oplemenjuje ih i čini bliske jedne drugima. Zajednička nit koja povezuje ljude je ljudskost, svi su od istog stvoreni, jer svi ljudi vode od jednog oca, Adema a.s., i jedne majke, hazreti Have.

Urođeni elementi radosti, sreće, tuge, žalosti, straha i boli su također zajedničke osobine ljudskih bića. Nije rijedak slučaj, a to povijest ljudskog roda svjedoči, da talasi života uzburkaju odnose među ljudima i narodima. Tada mržnja, prezir i želja za dominacijom, nadvladaju ljubav, empatiju i solidarnost. Odnosno rat i sila nadvladaju mir, harmoniju i suživot. Teška iskušenja, ratna vremena i stradanja su uvijek bila prilika da se potvrdi, dokaže, ili izgubi ljudskost, čast i dostojanstvo. Potpisnici „Rezolucije banjalučkih muslimana 1941. godine“ su to znali, prepoznali i shodno tome ostavili utisnute zlatne tragove svoga života generacijama koje će doći poslije njih.

Civilizacijski čin banjalučkih muslimana

Potpisnici banjalučke rezolucije su bili svjesni da ratovi nisu konstanta i da nužno sa sobom donose stradanja, razaranja, mržnju, progone i protjerivanja, smrt, strah, jednom rječju kazano, pad i propast društvenih vrijednosti, odnosno, nestanak, potiskivanje, gašenje ljudskih dobrota i vrijednota.

Zato su oni digli glas, glas slobode, stali u zaštitu života i imetka svojih komšija, prijatelja, poznanika, radnih kolega, Srba, Jevreja i Roma. Znali su da sebe, svoje porodice, svoj imetak, zbog tog čina izlažu opasnosti. No, bili su odlučni, hrabri, odgovorni, svjesni i savjesni, iskreni i civilizovani ljudi. Znali su da će im povijest suditi, i dati negativnu ocjenu ako se suzdrže, ostanu nijemi i inertni, ako ne pokažu empatiju, solidarnost prema patnjama i stradanju srpskog, jevrejskog i romskog življa pod vlašću fašističke NDH-a. Glasnici istine, njih 71, banjalučki vitezovi, Bošnjaci, su svojim istupima, glasom istine, ljudskim dostojanstvom sebe izložili torturama i patnjama, samo da bi njihovim komšijama, s kojima žive vjekovima, gradeći civilizacijske odnose, ublažili bol i patnje. Zna se da kada neko iskazuje empatiju i osjećanje prema nečijoj boli i patnji, njegova bol i patnja postaje blaža i podnošljivija. Banjalučki Bošnjaci na progon Srba, Jevreja i Roma nisu šutjeli.

Refleksija rezolucije na ratne događaje 1992-1995. godine

Na prvi pogled, zbog ukupnog stanja i stradanja Bošnjaka 1992-1995. grada Banja Luke, te planiranog urbicida koji je realiziran, stiče se dojam da „Rezolucija banjalučkih muslimana 1941. godine“ nije imala pozitivne refleksije na ta teška vremena i događaje. To može biti tačna konstatacija iz jednog ugla gledanja, no nije sama po sebi istinita.

Tačno je da nije bilo javnog, organizovanog protesta, osude i negodovanja zbog događanja izvan ratne zone kako se to popularno kaže. Sinovi, kćeri i unuci potpisnika banjalučke rozolucije, nisu dobili zaštitu od sinova, kćeri i unuka onih za koje su i zbog kojih su njihovi roditelji stavili sebi metu na čelo. Valja naglasiti da se istina krije u saznanju da je bilo pojedinaca koji su verbalno osudili čin nasilja, progona i rušanja vjerskih objekata u gradu Banja Luci.

Također, radi istine, valja naglasiti da je bilo i onih koji su dovodeći svoj život i živote svojih porodica u opasnost zaštitili i udomili nemali broj bošnjačkih porodica. Bošnjaci Banja Luke bi trebali imati mudrosti i odgovornosti da sačine listu imena i porodica koje su bile spremne da ih zaštite. Svako zahvaljujući istinitom i blagovremenom izvještavanju pojedinih medija i novinara, a koji nisu bili Bošnjaci, u svijet je, iz Banja Luke, odaslana tačna i istinita vijest, informacija, odnosno slika o događajima u Banja Luci 1992-1995. godine. Ovaj osvrt pišem jer vjerujem da rijeme u kom živim i koje je pred nama nameće potrebu obnove, povezivanja pokidanih veza, prijateljstava i slanja ljepše slike o gradu Banja Luci i suživotu u njoj.

Svjesni smo da samo ljubav, prijateljstvo i suživot mogu obnoviti život u Banja Luci, baš kako ga je obnovila bratska ljubav svih naroda i narodnosti Jugoslavije nakon teškog zemljotresa 1969. godine, s time da se zna da su rušenja džamija i progon Bošnjaka bili planski i sistematski organizirani, a ne prirodna nepogoda.

Nadam se da postoji svijest i spremnost, potreba i odlučnost zajedničkog života, suživota, jer ako toga ne bude šta nam je budućnost? Nužno se nameće potreba organiziranja banjalučana, kako u zavičaju, tako i u dijaspori, te koordiniranja u njihovom radu i djelovanju, radi ljepše budućnosti sviju nas, pa i same Banja Luke. Nestanak bilo kojeg naroda u Banja Luci, ili u Bosni i Hercegovini, općenito, ostavit će neizbrisiv trag u povijesti, a mrlju na obrazu onih koji prežive i ostanu da žive sami. Draž Bosne, njene specifićnosti se oslikavaju u svjetlu multikulturalnosti. Šta će biti Banja Luka ako izgubi svoju multikultularnost?

19. oktobar, 2019. godine u Banja Luci