Hutba Muftije banjalučkog "Stil života: Vjerovati, dobra djela činiti, istinu sljediti i strpljiv biti"

Datum objave: 03 Jan 2020
Vijesti

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Milostivom Samilosnom, samo Njega obožavamo i od Njega pomoć tražimo. Salavat i selam na posljednjeg Poslanika i miljenika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i naše bosanske šehide.

Draga braćo, poštovane sestre,

U kontekstu razumjevanja našeg, ljudskog života, i njegovog trajanja, življenja, vrijeme ima značajnu ulogu i važnost. Za protek vremena i tok života bi se moglo kazati, ili konstatovati, da su to dvije dimenzije nama zadate i date na ovom svijetu. Zajednička nit, života i vremena, koja ih povezuje u odnosu na njihovo nastajanje, trajanje i prestajanje, je prolaznot i promjenjivost. Život i vrijeme nas, na sebi svojstven način, vode i približavaju našem ishodištu i izvoru, Gospodaru svjetova. Zato, slobodno možemo kazati da su oni tu u paru, da nas približe, vrate uzvišenom Allahu dž.š., a ne nikako da nas od Njega udalje i odvoje. Kur’an nam o tome govori, pa kaže: “Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (103/1,2,3).

Za život prirode i njen opstanak znanstvenici su prepoznali, kao nužno, postojanje četiti elementa: zrak, zemlja, voda i vazduh, a za egzistenciju ljudskog bića se navodi nužnost postojanja: tijela, razuma kao intelekta, duše i osjećaja. Uz sve to, središnji tjelesni organ srce, ima naspram sebe, srce duhovnosti kao kolos duhovnog bića čovjeka. Tako čovjek zauzima poziciju mikrokosmosa kroz kojeg se oslikavaju odnosi i uređenost makrokosmosa. Zato je čovjek, najlješe, najdragocjenije biće među stvorenjima i odabran je kao nositelj istine i povjerenja, odnosno emaneta. Punina emaneta kod njega se oslikava kroz njegovu vjeru, činjenje dobrih djela, prihvatanje istine i njevog strpljenja. To je ljepota i slika dobrog čovjeka i ljudskog bića. Njega valja prepoznati, voljeti, čuvati, jer se kroz te elemente čovjek uzdiže i doseže stepene spoznaje.

Kao biće: u životu čovjek teži savršenosti, a ko je savršeniji od Allaha dž.š. U životu čovjek teži apsolutnoj ljepoti, a ko je ljepši od Allaha dž.š. Čovjek teži najvećem, a ko je veći i uzvišeniji od Allaha dž.š. Čovjek teži najmoćnijem, a ko je moćniji od Allaha dž.š. Čovjek teži pouzdanom, a ko mu je pouzdaniji i veći oslonac od Allaha dž.š. Čovjek teži istini, samo je Allah apsolutna istina, ostalo je prekriveno ovim ili onim interesom.

Vjera i spoznaja se postižu unutarnjim i vanjskim elementima. Kad Allah želi otvoriti puteve i podići nivo spoznaje, kod svoga roba, iskuša ga različitim iskušenjima, nesrećama i nedaćama. A kad želi da ga sačuva, udalji od dunjaluka, okači mu ljudsku pakost i zlobu oko vrata, pa čovjek umoran, izmoren, razočaran pokazuje krhkost i slabost jer je čovjek slabašno biće, stvoren slabićem. Udaljavajući se i bježeći od ljudskog zla on se u stvari vraća u milost svome Gospodaru tražeći tako zaštitu i utočište kod Njega od zla šejtana prokletnika i zavidnika, kada zavede. Tad njegov stil života i moto rada postaje: vjerovati, dobra djela činiti, istinom se voditi i strpljivo nedaće podnosti.

Pobožan rob zna da u računanju vremena, njegovoj prolaznosti, smjeni dana i noći, promjeni godišnjih doba, životu i smrti, smjeni nadolazećih i odlazećih generacija treba prepoznati i vidjeti Allahove znakove, ajete o prolaznosti ovog svijeta. Zato je dunjaluk dostupan svakom a spoznaja samo onom kome je Bog daruje i koga Allah njome zaogrne.

Draga braćo i poštovane sestre, obradovan sam vašim današnjm dolaskom i prisustvom na džuma namazu. To je izraz vaše pobožnosti i svjetlo naše vjere, zato molim Allaha da nas na tom putu pomogne i osnaži. Iz dosadašnje prakse razumio sam i vidio da neki od vas zbog obaveza moraju napustiti džamiju odmah nakon farz namaza, odnosno prije dove. Podsjećam vas, da je dova veoma važna posebno zajednička dova petkom, ona je još važnija. Stoga ću vam predložiti da danas nakon farz namaza svi ustanemo na noge, okrenemo se prema Kibli, podignemo ruke da proučimo zajednički dovu. Nakon dove ko mora ići, sretno i hairli da mu bude. Ko može da ostane neka nastavi klanjati po našem običaju i tradiciji pa ćemo poslije tespiha proučuti uobičajenu zajedničku namaz dovu.

Molim Allaha dž. š. da nas pomogne na pravom putu i osnaži istinom koju volimo, a da nas žaštiti od laži i klevata koje preziremo. Amin!

Banja Luka, Ferhat-pašima džamija

03. januar, 2020. godine